
Saobraćajna nezgoda, čak i manja, uvek dolazi iznenada i izaziva stres, strah i zbunjenost. U tim trenucima mnogi vozači ne znaju šta prvo da urade, da li da pomere automobile, kada da zovu policiju i kako da popune papire za osiguranje. Pogrešan potez posle udesa može da ugrozi bezbednost, da oteža naplatu štete ili čak da napravi dodatni kvar na vozilu. Zato je dobro unapred znati redosled koraka, jer se u stresnoj situaciji mnogo lakše postupa kada znate šta vas čeka. U nastavku objašnjavamo šta uraditi posle saobraćajne nezgode korak po korak.
Prvo što treba uraditi je zaustaviti vozilo, ugasiti motor i uključiti sva četiri migavca. Proverite da li ste vi i putnici povređeni, a zatim, ako je bezbedno, izađite iz vozila na stranu dalje od saobraćaja. Pre izlaska na putu van naselja obavezno obucite reflektujući prsluk, naročito noću i pri slaboj vidljivosti. Iza vozila postavite sigurnosni trougao na dovoljnoj udaljenosti, van naselja najčešće najmanje 50 metara, kako bi drugi vozači na vreme primetili opasnost. Ne pušite blizu vozila, jer posle udara može doći do curenja goriva.
Policija se obavezno poziva kada u nezgodi ima povređenih ili poginulih, kada učesnici ne mogu da se dogovore oko okolnosti nezgode ili kada postoji sumnja da je neko vozio pod uticajem alkohola ili droga. Policiju treba pozvati i kada je oštećena javna imovina, poput ograde, bandere ili saobraćajnog znaka, kao i kada drugi učesnik pobegne sa mesta nezgode. Isto važi kada drugi vozač nema važeće osiguranje ili ne želi da pokaže dokumenta. U slučaju povreda odmah se zove i hitna pomoć, a povređenima se pruža prva pomoć samo u meri u kojoj to znate, bez pomeranja osoba koje se žale na bol u vratu ili leđima. Vozila se u tim situacijama ne pomeraju do dolaska policije, osim ako to nije neophodno radi spasavanja ljudi.
Kada u nezgodi ima samo materijalne štete, nema povređenih i učesnici se slažu oko toga kako se nezgoda dogodila, može se popuniti evropski izveštaj o saobraćajnoj nezgodi, bez pozivanja policije. Obrazac ima dve kolone, po jednu za svakog vozača, i popunjava se zajedno na licu mesta. Unose se podaci o vozačima, vozilima, polisama osiguranja, mestu i vremenu nezgode, oštećenjima i skica situacije. Posebno je važno pažljivo označiti okolnosti nezgode u srednjem delu obrasca, jer one određuju odgovornost. Na kraju oba vozača potpisuju izveštaj, a svako zadržava svoj primerak.
Obrazac se popunjava hemijskom olovkom, čitko i bez precrtavanja, jer naknadne izmene mogu da izazovu sumnju osiguranja. Skica treba jasno da prikaže položaj vozila, pravac kretanja, saobraćajne znakove i mesto udara. Kod označavanja okolnosti upisuje se i ukupan broj označenih polja, kako niko ne bi mogao naknadno da doda nešto. Ne potpisujte izveštaj ako se ne slažete sa onim što je upisano, već u tom slučaju pozovite policiju. Obrazac je dobro uvek imati u vozilu, obično se dobija uz polisu osiguranja ili u poslovnici osiguravajuće kuće.
Bez obzira na to da li zovete policiju ili popunjavate izveštaj, fotografišite mesto nezgode pre pomeranja vozila, ako je to bezbedno. Snimite položaj oba vozila, oštećenja iz više uglova, registarske tablice, tragove kočenja, saobraćajne znakove i okolinu. Zapišite ime i prezime drugog vozača, broj vozačke dozvole, registarski broj, naziv osiguravajuće kuće i broj polise. Ako ima svedoka, uzmite njihova imena i brojeve telefona. Kod stranih vozila zapisuju se podaci sa zelenog kartona, koji je dokaz o osiguranju u inostranstvu.
Posle nezgode mnogi pokušavaju da nastave vožnju, iako vozilo nije bezbedno. Automobil ne treba voziti ako su aktivirani vazdušni jastuci, ako curi tečnost ispod vozila, ako su oštećena svetla, točkovi, ogibljenje ili upravljački mehanizam. Opasno je voziti i ako se čuju neobični zvuci, ako volan vuče na jednu stranu ili ako se pale lampice upozorenja na instrument tabli. Ako je oštećen hladnjak, motor može brzo da se pregreje i napravi mnogo veći kvar od samog udara. U svim ovim situacijama vozilo se prevozi do servisa šlep službom, a ne vozi.
Kada nema povređenih i radi se samo o manjoj materijalnoj šteti, vozila koja ometaju saobraćaj treba što pre skloniti na bezbedno mesto, na ivicu puta ili zaustavnu traku. Pre pomeranja fotografišite njihov položaj, jer on može biti važan za utvrđivanje odgovornosti. Ako vozilo ne može da se pomeri, ostaje obeleženo trouglom i migavcima, a vi i putnici se sklanjate iza zaštitne ograde, naročito na autoputu. Stajanje između vozila ili ispred njih na kolovozu je izuzetno opasno. Na autoputu je najsigurnije sačekati pomoć van kolovoza, a ne u vozilu.
Posle nezgode štetu treba što pre prijaviti osiguravajućoj kući, u roku koji ona propisuje. Ako niste krivi, štetu prijavljujete osiguranju vozila koje je izazvalo nezgodu, na osnovu njegove polise obaveznog osiguranja od autoodgovornosti. Ako imate kasko osiguranje, štetu možete prijaviti i svom osiguranju, bez obzira na krivicu. Uz prijavu se prilaže evropski izveštaj ili zapisnik policije, fotografije, saobraćajna i vozačka dozvola. Pre popravke vozila procenitelj osiguranja obično mora da pregleda oštećenje, pa auto ne treba popravljati pre procene.
Kada vozilo ne može bezbedno da nastavi vožnju, poziva se šlep služba, koja ga preuzima sa mesta nezgode i prevozi do servisa, kuće ili mesta koje odredi osiguranje. Oštećena vozila se najčešće prevoze na platformi, jer vuča na užetu nije bezbedna ako su oštećeni točkovi, kočnice ili upravljanje. Kod nekih polisa kasko osiguranja i paketa pomoći na putu troškovi šlepanja su pokriveni, pa je korisno proveriti uslove polise. Račun za šlepanje treba sačuvati i priložiti uz odštetni zahtev. Ako je vozilo učestvovalo u nezgodi sa povređenima, pomera se tek kada policija završi uviđaj.
Prva greška je izlazak iz vozila bez prsluka i trougla, pa vozač postaje najugroženiji učesnik na putu. Druga je pomeranje vozila pre fotografisanja, zbog čega je kasnije teško dokazati kako se nezgoda dogodila. Treća je potpisivanje evropskog izveštaja sa kojim se ne slažete ili u koji je druga strana naknadno upisala podatke. Česta je i greška dogovora na ruke, bez papira, pa se kasnije ispostavi da je šteta veća, a drugi vozač više nije dostupan. Najveća greška je nastavak vožnje oštećenim vozilom, koje može da otkaže na putu i izazove novu, mnogo opasniju nezgodu.